Meditacija je duhovna praksa koja se nalazi u gotovo svim religijskim i duhovnim tradicijama, iako se metode razlikuju.
Tradicionalni jogijski sustavi koriste složene tehnike meditacije, često radeći s različitim položajima kako bismo uskladili svoje vanjsko i suptilno ja i usredotočili naš um na samospoznaju. Kako bi utišali um i dali točku fokusa, yogijima se savjetuje da se koncentriraju na mantre uključujući sanskrtske slogove i imena Boga.
Vaišnavska tradicija preporuča pjevanje imena Boga kao posebno učinkovitu metodu duhovnog buđenja, koja nas istovremeno otvara nevjerojatno osnažujućem iskustvu.
U ovom sustavu meditacija ima tri različita oblika: japa, kirtan i sankirtan. U japi, meditant individualno i tiho recitira Božje ime uz upotrebu kuglica, slično krunici. Kirtan je javna meditacija, u kojoj se glasno pjeva Božja imena uz pratnju glazbenih instrumenata. Kada se izvodi u grupi to se naziva sankirtan.
Cijeli ovaj proces je usredotočen na recitiranje Božjih imena. Molitva ili mantra koju ISKCON-ovi bhakte ponavljaju naziva se Maha Mantra ili “velika mantra za izbavljenje”. Sastoji se od tri riječi Hare, Krishna i Rama. Hare se odnosi na Božju energiju. Krišna i Rama govore o Bogu kao o sveprivlačnom i svemoćnom koji je izvor svih zadovoljstava. Ponavljanje ove mantre budi dušu i donosi snagu, mir i sreću. U konačnici nas povezuje s Gospodinom Krišnom i otkriva naš izvorni duhovni život vječnog blaženstva i znanja.